FUNKCIONALNOSTI

SADRŽAJ

Ponuda

U svetu poslovanja, ponuda predstavlja ključni dokument koji uspostavlja osnovu za saradnju između prodavaca i potencijalnih kupaca. Ovaj formalni izraz namere predstavlja detaljan pregled proizvoda ili usluga koje preduzeće nudi, istovremeno pružajući relevantne informacije o cenama, uslovima isporuke, rokovima i drugim ključnim aspektima transakcije. Ponude se često koriste kao prvi korak u procesu prodaje, a mogu biti izrađene u različitim formama, uključujući pisane dokumente, elektronske poruke ili formalne prezentacije.

Kroz pažljivo formulisane ponude, kompanije artikulišu svoju vrednost i angažuju se u procesu pregovaranja koji može oblikovati buduće poslovne odnose.
Ponuda nije samo formalna deklaracija cena; ona predstavlja priliku za izgradnju mosta poverenja između prodavca i kupca, postavljajući temelje za održivu i uspešnu poslovnu vezu. U ovom dinamičnom svetu poslovanja, gde se tržišta neprestano razvijaju, sposobnost preduzeća da precizno i atraktivno predstave svoje proizvode ili usluge putem ponuda često je ključni faktor koji određuje uspeh na konkurentnom tržištu.

U ovom kontekstu, važno je razumeti kako se pravilno pripremiti i koristiti ponude kao snažan alat za komunikaciju i pregovaranje.
Što se tiče obaveznosti ponude, to zavisi od specifičnosti situacije i pravnih regulativa u određenom kontekstu. U mnogim slučajevima, ponude nisu obavezne i služe kao poziv za pregovore između prodavca i potencijalnog kupca. Međutim, u nekim industrijskim sektorima ili prilikom specifičnih poslovnih transakcija, ponuda može biti obavezujuća ukoliko je navedeno da je takva.

Kada se izdaje ponuda i kome, zavisi od vrste proizvoda ili usluge, industrije i poslovnih praksi. Evo nekoliko opštih smernica.

Kada se izdaje ponuda?

Ponuda se obično izdaje nakon što je potencijalni klijent izrazio interes za proizvod ili uslugu. Može se izdati u odgovoru na upit klijenta, nakon sastanka ili u okviru formalnog procesa tendera.

Kome se izdaje ponuda?

Ponude se obično izdaju potencijalnim klijentima ili kupcima. U poslovnim okruženjima, ponude se takođe mogu izdavati potencijalnim partnerima, prilikom tendera ili javnih nabavki. Preporučljivo je jasno naznačiti da li je ponuda obavezna i do kada je važeća. Ovo pomaže u izbegavanju nesporazuma i pruža pravnu sigurnost svim uključenim stranama. Važno je napomenuti da pravila i prakse vezane za ponude mogu varirati između različitih industrija i zemalja.

Predračun

Predračun je dokument koji se izdaje pre formalne izrade i dostavljanja konačnog računa za proizvod ili uslugu. To je vrsta procene troškova ili cena koji će biti fakturisani klijentu nakon završetka određenih radova ili isporuke određenih dobara. Najčešće svrhe predračuna uključuju: Informisanje Klijenta: Predračun pruža klijentu informacije o očekivanim troškovima ili cenama pre nego što se radovi ili isporuka stvarno obave. To omogućava klijentu da unapred planira budžet i donese informisane odluke. Pregovaranje: Predračun može služiti kao osnova za pregovaranje o cenama ili uslovima pre nego što se formalizuje konačni račun. Ovaj proces pregovaranja može pomoći u postizanju dogovora koji odgovara obe strane. Planiranje i Praćenje: Za pružaoce usluga ili prodavce, predračun pomaže u planiranju i praćenju troškova. To može uključivati troškove materijala, radne snage, usluga i drugih faktora koji čine konačnu cenu. Pravna Zaštita: Predračun može pružiti pravnu zaštitu prodavcu ili pružaocu usluga ako postoji neslaganje ili nesporazum oko cena ili uslova. On služi kao pisani dokaz o dogovorenoj proceni troškova. Predračuni se obično izdaju pre početka radova ili isporuke, a mogu sadržavati detalje poput opisa proizvoda ili usluge, količina, cena po jedinici, ukupnih troškova, uslova plaćanja i rokova isporuke. Važno je napomenuti da, iako je predračun indikativan, konačni račun obično ima pravnu snagu i predstavlja obavezu za klijenta da izmiri plaćanje

Razlike između ponude i predračuna

Ponuda i predračun su dva različita dokumenta koja se koriste u poslovnom okruženju, imaju različite svrhe i faze u procesu prodaje. Evo ključnih razlika između ponude i predračuna:

Svrha

Ponuda: Svrha ponude je predstaviti potencijalnom kupcu proizvod ili uslugu, opisujući njene karakteristike, prednosti i cenu. Ponuda poziva na pregovaranje i izražava nameru da se uspostavi poslovni odnos. Predračun: Svrha predračuna je pružiti procenu troškova ili cena koje će biti fakturisane klijentu nakon završetka određenih radova ili isporuke određenih dobara. On se često koristi za informisanje klijenta o očekivanim troškovima pre formalne izrade konačnog računa.

Vezanost za transakciju

Ponuda: Ponuda je često prvi korak u procesu prodaje i može biti podložna pregovorima. Može biti obavezujuća ili neobavezujuća, u zavisnosti od namera strana. Predračun: Predračun se izdaje nakon što je ponuda prihvaćena i koristi se za informisanje klijenta o očekivanim troškovima pre početka stvarnih radova ili isporuke.

Sadržaj

Ponuda: Ponuda sadrži informacije o proizvodu ili usluzi, ceni, uslovima isporuke i drugim relevantnim detaljima koji privlače potencijalnog kupca. Predračun: Predračun sadrži procene troškova ili cena koje obuhvataju materijale, radnu snagu, usluge i druge faktore. Može uključivati i detalje o količinama i jedinicama mere.

Faza u procesu prodaje

Ponuda: Ponuda se obično izdaje u ranim fazama procesa prodaje kako bi privukla pažnju potencijalnog kupca i inicirala pregovore. Predračun: Predračun se često izdaje nakon što je ponuda prihvaćena, pre stvarne isporuke proizvoda ili pružanja usluge. Uprkos različitim funkcijama, ovi dokumenti često rade zajedno kako bi se obezbedila jasna komunikacija i transparentnost u poslovnoj transakciji.

Avansni račun

Avansni račun, poznat i kao avansna faktura ili avansni uplatni nalog, predstavlja dokument koji se koristi kako bi se zatražila ili registrovala uplata avansa pre nego što se roba isporuči ili usluga pruži. Ovaj račun se izdaje kao deo predujma koji kupac plaća unapred, često pre nego što dođe do realizacije samih proizvoda ili usluga.

Ključne karakteristike

Uplata unapred: Avansni račun zahteva plaćanje dela ili celokupnog iznosa unapred od strane kupca. Ova uplata se obično vrši kako bi se obezbedila potvrda o nameri kupca da izvrši transakciju.
Registracija avansa: Avansni račun se koristi za registrovanje primljene uplate avansa. Ova uplata se često odnosi na deo ukupne vrednosti proizvoda ili usluge koji će biti isporučen ili pružen u budućnosti.
Obezbeđenje poslovnih transakcija: Emitovanjem avansnog računa, prodavac obezbeđuje određeni stepen sigurnosti u vezi s transakcijom. To može pomoći u smanjenju rizika od neplaćanja ili otkazivanja narudžbine.
Detalji o avansu: Avansni račun sadrži informacije o iznosu avansa, datumu plaćanja, načinu plaćanja, identifikaciji kupca i prodavca, kao i detalje o budućoj isporuci proizvoda ili pružanju usluge.
Povezanost s konačnim računom: Avansni račun nije konačan račun; on se izdaje pre isporuke ili pružanja usluge. Kada se roba isporuči ili usluga pruži, izdaje se konačni račun koji odražava ukupnu vrednost proizvoda ili usluga, a iznos avansa se odbija od ukupnog iznosa.

Avansni računi su česti u industrijama gde je običaj tražiti uplatu unapred, npr. u proizvodnji po narudžbini, građevinskim projektima ili pružanju određenih vrsta usluga.

Konačan račun / faktura

Konačan račun predstavlja završeni dokument koji detaljno opisuje i fakturiše isporučene proizvode ili pružene usluge nakon što su transakcije stvarno obavljene. Ovaj račun sadrži sve relevantne informacije o troškovima, količinama, cenama, porezima i drugim detaljima vezanim za transakciju.

Ključne karakteristike konačnog računa uključuju:
Detalji o proizvodima ili uslugama: Konačan račun precizno opisuje proizvode koji su isporučeni ili usluge koje su pružene. Ovo uključuje specifikacije, količine, jedinice mere i sve druge relevantne informacije.

Cene i troškovi: Račun jasno prikazuje cene proizvoda ili usluga, kao i ukupne troškove. Ovo može uključivati i poreze, takse i druge dodatne naknade.

Informacije o plaćanju: Konačan račun obično sadrži informacije o načinu plaćanja, rokovima plaćanja i svim drugim uslovima koji se odnose na finansijski aspekt transakcije.

Podaci o kupcu i prodavcu: Račun jasno identifikuje kupca i prodavca, uključujući njihove kontakt informacije i, ako je potrebno, podatke o registraciji ili poreskom identifikacionom broju.

Datum izdavanja: Konačan račun ima jasno naznačen datum izdavanja, što pomaže u praćenju rokova plaćanja i evidenciji transakcija.

Redni broj računa: Svaki konačan račun treba imati jedinstveni redni broj koji ga identifikuje. Ovo je korisno za vođenje evidencije i praćenje faktura.

Konačan račun se često šalje kupcu nakon što su isporuka proizvoda ili pružanje usluga završeni. Kupac zatim koristi ovaj dokument kao osnovu za plaćanje iznosa koji se nalazi na računu. Osim toga, konačan račun može imati pravnu vrednost i koristi se za knjiženje i izveštavanje o finansijskim transakcijama u okviru poslovnih evidencija i poreskih obaveza.

Knjižno zaduženje

Pravno lice može izdati knjižno zaduženje u različitim situacijama kada postoji finansijska obaveza ili dugovanje prema drugim poslovnim entitetima, dobavljačima, ili drugim stranama. Evo nekoliko uobičajenih situacija kada pravno lice može izdati knjižno zaduženje:

Kupovina proizvoda ili usluga na kredit
Kada pravno lice kupuje proizvode ili usluge od dobavljača i dogovara se za određeni rok plaćanja, mogu izdati knjižno zaduženje kako bi evidentirali dugovanje prema dobavljaču.

Bankarski krediti i zaduživanje
Pravna lica često uzimaju kredite od banaka radi finansiranja poslovanja, investicija ili likvidnosti. Kada dobiju odobrenje za kredit, može se izdati knjižno zaduženje koje prikazuje zaduženje prema banci.

Zaduženje po osnovu dugoročnih ugovora
U nekim slučajevima, pravno lice može izdati knjižno zaduženje kao deo dugoročnog ugovora ili sporazuma, na primer, ugovora o zakupu, dugoročnim ugovorima s dobavljačima, itd.

Naplata dugovanja od kupaca
Ako pravno lice pruža proizvode ili usluge kupcima s odloženim plaćanjem, mogu izdati knjižno zaduženje kao sredstvo za evidentiranje dugovanja koje treba naplatiti od strane kupaca.

Zaduženje po osnovu kamata i troškova
Kada pravno lice ima obaveze prema drugim poslovnim entitetima, kao što su kamate na kredite, troškovi usluga, ili druge naknade, mogu izdati knjižno zaduženje kako bi zabeležili ove finansijske obaveze.

Dugovanje poreskim organima
U situacijama kada pravno lice ima poreske obaveze koje treba platiti, može izdati knjižno zaduženje koje odražava dugovanje prema poreskim organima.

Važno je napomenuti da knjižno zaduženje nije samo obaveza plaćanja, već i sredstvo knjigovodstvenog evidentiranja koje pomaže praćenju i upravljanju finansijskim obavezama pravnog lica. Ova evidencija igra ključnu ulogu u vođenju tačnih i ažuriranih finansijskih knjiga preduzeća.

Knjižno odobrenje

Izraz “knjižno odobrenje” se obično koristi u kontekstu bankarskih ili finansijskih transakcija i odnosi se na postupak odobrenja određenog iznosa na računu klijenta. Kada banka odobri klijentu da prekorači određeni iznos na svom računu, to se naziva “knjižnim odobrenjem” ili “dozvoljenim prekoračenjem.”

Klijent obično ima određenu kreditnu liniju ili dozvolu za prekoračenje, što znači da može povremeno trošiti više od stanja koje ima na svom računu. Banka privremeno odobrava ovu vrstu prekoračenja, a klijent je obavezan vratiti prekoračeni iznos u skladu s uslovima banke, uključujući i plaćanje određenih kamata.


Odobrenje se često vrši na osnovu kreditne sposobnosti klijenta i njegove istorije sa bankom. Kada se odobrenje postigne, klijent može koristiti sredstva prekoračenja, a banka će naknadno izdati izvod koji prikazuje transakcije koje su rezultat korišćenja ovog knjižnog odobrenja.

Važno je napomenuti da se troškovi knjižnog odobrenja često sastoje od kamata koje klijent plaća na iznos koji je koristio kao prekoračenje. Ovo je jedan od načina na koji banke zarađuju na uslugama koje pružaju klijentima.

troškovi

Kako bi menadžment mogao kvalitetno da upravlja organizacijom i planira buduće korake razvoja, bitno je da ima kvalitetne podatke. Ovo podrazumeva uvid u stvarno finansijsko stanje za šta je neophodan uvid u troškove nastale u organizaciji.

Ovde mislimo na režijske troškove (utrošak električne energije, komunalne usluge, usluge provajdera itd.) i na periodične ili jednokratne troškove (nabavke od dobavljača, iznenadni kvarovi itd.)

Izvod

Izvod banke je dokument koji izdaje banka i koji pruža pregled finansijskih transakcija na računu klijenta u određenom periodu. Ovaj dokument omogućava klijentu da prati sve uplate, isplate, depozite, provizije, i druge transakcije koje su se dogodile na njegovom bankovnom računu u toku određenog vremenskog razdoblja.

Ključne informacije koje se mogu naći na izvodu banke uključuju:

Transakcije: Pregled svih transakcija koje su se desile na računu u datom periodu. Ovo uključuje uplate, isplate, transfer novca, naplate i slične finansijske aktivnosti.

Saldo računa: Trenutno stanje na računu na kraju perioda obuhvaćenog izvodom. Saldo računa može biti dostupan u više varijanti, uključujući dostupno stanje, raspoloživo stanje i saldo po knjigovodstvu.

Provizije i naknade: Informacije o svim provizijama, naknadama ili drugim troškovima koji su naplaćeni od strane banke tokom datog perioda.

Dostignuća: Ako su na računu postignuti neki posebni uslovi, poput kamate na štednji ili slično, to se takođe može prikazati na izvodu.

Detalji o karticama: Ako je račun povezan s bankovnim karticama, izvod često prikazuje detalje o transakcijama koje su se dogodile putem kartica.

Izdavanje izvoda banke je standardna praksa banaka i pruža klijentima sredstvo za praćenje i upravljanje svojim finansijama. Klijenti često primaju izvode banke dnevno, mesečno ili kvartalno, u zavisnosti od dogovora s bankom. Izvod banke takođe služi kao sredstvo provere i potvrde tačnosti finansijskih transakcija i salda na računu.

Pojedinačna PDV evidencija

Pojedinačna evidencija PDV-a (Poreza na dodatu vrednost) odnosi se na detaljno vođenje evidencije svih transakcija koje podležu PDV-u. To uključuje unos informacija o svakom pojedinačnom računu ili transakciji na kojoj se obračunava PDV.

Treba napomenuti da je pojedinačna PDV evidencija obavezna ukoliko privredni subjekat koji jeste u sistemu PDV-a izdaje račun privrednom subjektu koji nije u sistemu PDV-a, te taj račun ne evidentira na SEF (Sistem elektronskih faktura).

Ukoliko se račun tj. faktura šalje preko Sistema elektronskih faktura nije potrebno njen PDV evidentirati u pojedinačnoj PDV evidenciji.